| Zaborav
Moj bolesni
pas
ode u travu i pase
zavisno od boljke pase
tačno određenu travu
na način kako samo
nepojmljiva mudrost
može da pase
mora biti
da sam gluplji
od svog psa
jer ni kijavicu ne umem
da izlečim
ili će biti
da sam
zaboravio da znam
tako da ovde nije reč
o neznanju
nego o zaboravu
u koji je zabasao moj život
biće da to
i nije život
dok ne naučim
dok se ne setim ponovo
kako se pase
Ući
ću u tebe kao miris kolača
Ući ću u
tebe kao miris kolača
lagano kao lopov uvući ću se
tako da dugo nećeš znati
razliku između dodira vode i žeđi
i tutnjave nosoroga
koji u besomučnom trku
na vrhu roga nosi
belinu svanuća
Čim
pomislim na tebe
Čim pomislim
na tebe
odmah znam koliko je
glupo ići na Mont Everest
a ne poneti ćebad i šator
i roštilj i ćumur
i veliko bure piva
i konjetinu
jer stvaranje potomstva
zahteva podrobne pripreme
pogotovo ako se to dešava
u uslovima kad može da naiđe
veliki jeti i zabrunda
neku totalnu pesmu
na jeziku jetija
a mi počnemo da se prepiremo
je li to muški ili ženski jeti
i udvara li se tebi ili meni
a moraš priznati da je svađa ugodnija
ukoliko si toplo ušuškana
i posle dobre konjetine
pivo curi i sliva se
prema mestu odakle će se
pojaviti naš sin
Proleti
anđeo
Proleti anđeo
pomislim ti si
ustanem stavim kafu i čaj
otkuda znam šta anđeli piju
a i navike se menjaju
evo čak i ja počinjem da verujem
anđeli se u vrapce pretvaraju
mada to mislim i nije neka
mnogo uspešna transformacija
ali uzbudljivo je to
ta mogućnost da vrabac sleti
i kljuca sa dlana
izazivajući erupcije i tutanj
i plimu i osećaj
da se baš tada dok kljuca
začinje kosmos
beskrajnom silinom
Poodavno
skačem sa trećeg sprata
Poodavno
skačem sa trećeg sprata
ali me oprugica uvek
cimne unazad
da cereći se zadovoljno
nastavim svakodnevni napor
jedenja šargarepe i povlačenja vode
gotovo sigurno
znajući
ukoliko bih uspeo da skočim
veličanstveni pauk bi ispleo mrežu
u trenutku dok propadam
ka daljoj konačnosti
i zadržao me
na popravnom ispitu
jer ne može
se pobeći
čak i kad se načas učini
ne može se pobeći
iz velikog programa
Okrećem
se prema zidu
Okrećem se
prema zidu
zauzimajući ugodniji položaj
za put u ništa
onda pretpostavim
da bi moglo biti lakše
ukoliko sam okrenut
na suprotnu stranu
u čekanju da me obuzme
poslednja lenjost
nekad je
sve veoma lagodno
stvari idu same od sebe
nije potrebno činiti ništa
da bi bio srećan
ali već u
sledećem trenutku
ugledaš koliko je to stravično
usamljen predeo
veoma udaljen
od ma čega
na šta bi se oslonio
Zakačila
se
Zakačila
se jutros moja duša u granju
i zuri
u mene čini mi se baš u mene
zuri
vidi da sam srećan
što je malo odlepršala
i sam se
čudim kako je lagodno
biti malo bez duše
ustvari to
je samo jedna od mojih duša
mogla bi još koja da odleprša
možda bi bilo još ugodnije
pogledaš
u žbunje
puno duša leprša
pogledaš u sebe
velika ugodnost
kao ona praznina
što obuzme brod
kada ga svi napuste
a on plovi
Svet
je skoro potaman
Svet je skoro
potaman
treba samo malo strpljenja
jer i najgori život ode
a najbolji život ako i ne dođe
vredelo je čekati
zbog njegovih visokih vrtova
možda ne privlačnijih od bašte
u kojoj povijena seljanka plevi luk
ali visokih vrtova u kojima postoji mogućnost
da budeš nešto drugo
ostajući u svakodnevnoj košuljici
Kada
odeš prva žena ličiće na tebe
Kada odeš
prva žena ličiće na tebe
i druga žena ličiće na tebe
i stota žena
i stoti moj život ličiće na tebe
kako to misliš da odeš
a da mi sebe celu ostaviš
u svemu uokolo
Gledam
svoja dva sakoa na vešalici
Gledam svoja
dva sakoa na vešalici
uđe u jedan gospodin Bog i kaže
ustani iz svoga očaja
ne možeš tek tako da umreš
hajde prošetajmo
sunce trava i ptice su napolju
postoji uvek mogućnost da se desi nešto
što je i meni nepojmljivo
biti bog kome je sve poznato užas je
evo uzeću tvoj oblik i tvoj sako
šetaćemo kao dva Božidara
a svet neka se iščuđava
kako se bogovi lepo zabavljaju
Oko
je prostranije od neba
Oko je prostranije
od neba
inače kako bi nebo stalo u oko
ptice zvezde i Bog koji se u svemu smestio
sve što u treptaj oka može da stane
sve je to manje od čoveka
čak i od onoga
što bez prebijene pare u džepu
šeta pijacom između prepunih tezgi
i šapuće
smrt je tako minijaturna
u svaki želudac može da stane
smrt je toliko minijaturna
može sav moj život da pojede
ako je nečim ne nahranim
|