IZDAVAŠTVO
U HRVATSKOJ U 2005. GODINI
Iako nisam najkompetentnija osoba za iskazivanje onoga što je
obilježilo 2005. god. na prostoru Republike Hrvatske a glede
izdavaštva, književnog stvaralaštva i knjige uopće, neke stvari
čak ni meni kao laiku nisu uspjele promaknuti…
2005.
god. mogli bismo nazvati "burnom godinom" za knjige,
knjižare i sve koji se knjigama na ovaj ili onaj način zabavljaju.
Burnom zato što je pojava prodaje knjiga na kioscima i uz gotovo
svaku "malo bolju izdavačko-novinsku kuću u Hrvata"
unijela pravu pomutnju i paniku naročito među knjižarskim kućama.
Tako
su se za vrlo pristupačne cijene od 29 i 39 kuna kroz vrlo kratko
vrijeme na kioscima mogle pronaći knjige i to svake vrste: od
vodiča kroz lektire, preko klasika, "lakih nota",
posve novih izdanja domaćih autora do stručnih leksikona, enciklopedija
i svašta nešta.
O kvaliteti knjiga ne bih. Osim toga – razlikuje se od kioska
do kioska, izdavačko-novinske kuće do druge, a naravno kao i
kod svakog drugog predmeta kojega ste kupac, veliku ulogu igra
i vaša sreća ili nesreća. (jedino što se za knjigu ne dobiva
garancija niti za jedno čitanje od prve do zadnje stranice).
Slijedeće
što sam primjetila da su se stalno i svuda ponavljala ista imena
koja su obilježila 2005. O njima isto neću da ne pomisle da
mi je krivo ili da ja osobno imam nešto protiv njih (pa nikoga
i ne poznajem); dapače, drago mi je ali kod mene na kraju svijeta
uzrečica " čega je previše da ni ni z kruhon dobro"
dovoljno govori sama za sebe.
Dijelile
su se i nagrade, održavani sajmovi no tu su nekako čitava zbivanja
zasjenile redovite polemike oko toga tko je kome namjestio,
tko je zasluženo a tko nezasluženo dobio nagradu i takve spike…
koje postaju širokom krugu publike uskoro zanimljivije od samih
laureata, jer je ovdašnja publika već potpuno srođena s "trakavicama"
svake vrste i živi od čekanja slijedećih nastavaka.
U
pozadini svega, događa se pojava malih igrača, neafirmiranih
književnika različitih profila koji i dalje idu po sistemu "od
vrata do vrata" sakupljajući ne male iznose za svoja skromna
vlastita izdanja koja su više nekakva osobna satisfakcija nego
će itko od autora od njih imati koristi. Spominjem, ih međutim,
jer mi se čini da su u ukupnim kontima takva djela zanemarena
i izostavljena u sagledavanju općeg stanja u izdavaštvu.
Već
spomenute izdavačko-novinske kuće, mogle su upravo tu odigrati
značajnu ulogu, ne režući granu na kojoj su sjedile knjižare
pjevajući tužnu pjesmu već godinama. Naime, one su mogle upoznavati
čitateljstvo s "malim igračima" za jeftinije iznose,
a "zvijezdana djela" neka budu plaćena u skladu sa
zvjezdanom reputacijom…
Vuk
bi bio sit, a ovce na broju. A možda sam ja samo naivna, smješkajući
se dok ovo pišem….
|
