Gimnaziji

Ti si slična Michelangelu
a ja podsjećam na mramor
možda tek običan kamen

sretan što su ga dotakle
te ruke

Poljubac je ostao tamo...

sve te naše minute
svi ti naši sati
u njih ništa ne može
više stati
nego li je jednom
ispod naše zvijezde bilo upisano

znam to jer je ostao tamo
onaj poljubac
ostao je tamo u prošlom trenutku
i neće se ponoviti

Ivanova kritika

Rekao si da moja knjiga
Nema kraja ni početka
Htjela sam da bude poput života,
Ivane.

Sjećaš li se kad je tvoj počeo
A i kad završi to ti više
Ni ne znaš da je završio
Pa je to svejedno, zar ne?!

Svejedno što nema početka
Ni kraja
Htjela sam da što više
Sliči životu.

A on je nikad shvaćen
Iako bezbroj puta protumačen.
Zato, Ivane
Ostaje ti da čitaš sredinu.