YUSUF
SINANEDDIN – ŞEYHI I SULTAN VELED
| |
Da l Sunce je, il Mjesec lice tvoje?
Šta činit? Dušu uze oko tvoje.
Oba oka ti
si znaj, ti moj si džan.
Bez duše me ostavi, šta sad to je?
Iz očiju
ne idi, tvoj dom to je
Tebi saraj krasan su oči moje.
Dođi amo
prizor da vidiš:
Izvor rijeke suza oka zar je?
Siromah bi
Veled ovdje bez tebe,
Tebe nađe - bogataš od tada je!
Sultan
Veled
Sultan Veled (1227-1312) je rođen u Larenu a umro
u Konji. Bio je sin velikog pjesnika i filozofa Dželaluddina Rumija
Mevlane, osnivača mevlevijskog derviškog reda. Nakon Mevlanine
smrti, Sultan Veled se posvetio širenju ideje svog oca. Pisao
je uglavnom na persijskom a manje na turskom jeziku. Njegova djela
su ‚‚İptidaname”, ‚‚İntihaname” i ‚‚Rebabname”.
|
|
| |
Proljeće je, sad drug povetarca postanimo,
Ruži prijatelj, mirisu znanac postanimo.
Doba je lala, iskreno krčag prihvatimo,
Ko narcis bez licemerja pjani postanimo.
‚‚Ključ trijumfa na ovom svijetu krčag je”, veli
Džem.
Krčag što kazuje nutarnje sad slijedimo!
Nagradi se nadajmo u djela se uzdajuć,
U grijehu Milost Gospodara očekujmo.
Mudar zna: proljeće pokajno tužno - ludost je.
Sad prihvatimo, sutra pobožnjaci postanimo.
Şeyhi
Pravo ime pjesnika
Şeyhija je Yusuf Sinaneddin. Ne zna se tačna godina njegovog rođenja,
a godinom njegove smrti se smatra 1431. Živjeo je u Kutahiji u
uglednoj porodici. Školovao se u Iranu. Njegov duhovni učitelj
je bio poznati sufijski pjesnik, Haci Bayram Veli. Napisao je
‚‚Hüsrev ü Şirin” ali je poznatiji po satiričnom djelu ‚‚Harname.”
|
|
Copyright
© by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.
Izabrala i prevela © by Nadija Rebronja
Nazad
|
