kad sklopim oči vidim
lice neke žene u lijevoj
strani svoje glave ona je naprosto
tu nakon sveg ovog vremena
shvatam da je ona naprosto tu
čudna je tako mi je
poznata lice joj je sitno
ima lice majmuna
ali za razliku od majmuna ona
ima velike oči njene su oči
krugovi što imaju boju
najdubljeg ljetnjeg neba. njene oči
sijaju kao mjeseci u svojoj
plaveti. kad sklopim svoje
oči njene počinju da kolutaju
počinju mijenjati oblik postaju
bezoblične one su jedva
vidljivi oblaci energije u koju
ulazim to je najlakši
pokret koji sam napravila u tako dugo
vremena

moje su oči otvorene ne vidim te
mada te gledam vidim palme
preko tvoga ramena bliže prozoru vidim
pijesak na tvom ramenu čelo ti je u zavojima
potom nije u zavojima izgledaš stariji pa
mlađi izgledaš kineski a potom si
moj otac obraćaš mi se ali ne
gledaš me ja ne gledam tebe ja
gledam preko sobe počinjem da te upoznajem
preko tvojih šutnji ti govoriš ali
nikad dosad nisi bio tako šutljiv

i

svakog se sunčanog jutra malena djevojčica vozila na svom triciklu gore-dolje stazama pored stambenih blokova, kraj crveno i riđe obojenih stanova od cigle okruženih raskošnim golf terenima i igralištima. njen mali svijet bio je zelen i crven i voljela je crvenilo svojih sandala i tricikla i mogla je vidjeti nježno zelene žalosne vrbe kako spuštaju glave tamo blizu kanala iza zgrada. pedale i točkovi zveckali su dok je jurila duž cementiranog pločnika, uzbuđena isto onako kao kad se dizala uvis i uvis na velikoj ljuljački u parku, sa svojim malim stopalima uperenim u nebo kao vrapci.

ii

dječak sa sjajnim naočalama i velikim crnim loknama gledao ju je s prozora spavaće sobe. on i njegova majka došli su da stanuju u toj zgradi kod prijatelja. bilo mu je muka od sjedenja s njima u mraku dnevne sobe. niko se nije ni smijao ni smješkao. i pričali su bez prekida o nizu plavih brojeva na majčinoj ruci. dječak je htio da ide napolje i da se zbliži s malenom djevojčicom koja je izgledala kao da uživa. tiho se iskrao napolje kroz vrata, ostavivši ih odškrinuta da bi se lako mogao vratiti.

iii

napolju na suncu je potrčao pravo na stazu kojom se kretao tricikl pokušavši da se sprijatelji s njom nasmiješivši se otvoreno i od uha do uha. malena je djevojčica pogledala pravo u taj osmijeh i srce joj je stalo. i pobjegla je od dječaka vrišteći a njen se tricikl prevrnuo na betonu i ostao je tu kao krepan pas. ona je otrčala svojoj majci koja ju je čuvala sjedeći na travi blizu kanala i pletući svome djetetu novi džemper za zimu. krik njene malene djevojčice slijedio ju je kao eho. majka ju je privila uza se i tješila je svoje dijete i objasnila što je jednostavnije mogla zašto su usta tog dječaka puna truhlih crnih zuba. pa je majka pokušala da uvjeri djevojčicu kako dječak nije htio da je prestraši.

iv

malena je djevojčica porasla. počela je primjećivati ime hitler. počela je shvaćati značenje izraza koncentracioni logor. shvatila je gdje su dječak i njegova majka živjeli prije nego su se nastanili blizu sidnejske luke. s vremenom će postati svjesna čudovišnog paradoksa o osmijehu usamljenog dječaka. Ali slika tog osmijeha, sama za sebe, odvojena od zbiljske ličnosti dječaka, utisnula se gotovo neizbrisivo u njenu svijest. I pokatkad je žalila što nije postala slikar umjesto pisac e da bi mogla izrezati tu sliku iz svoje glave i pokloniti njenu reprodukciju naciji.


From On a Clear Day - University of Queensland Press 1992; an ETT Imprint book since 1997.

pisci koji pretpostavljaju da srce ima krila, perje, bodlje, cvasti ili miomiris kad izražavaju svoja najdublja osjećanja. na način na koji najveći broj ljudi pretpostavlja da se peć nalazi u kuhinji, da se u kupatilu kupa, da su zavjese i žaluzine na prozorima;

pisci koji vjeruju da more, ocean, nebo imaju nepatvorenu vezu sa sudbinom, s vremenom i dušom, baš kao što mi pretpostavljamo da kuhinjska stolica ima noge. da televizijske stanice imaju kanale;

pisci koji ne pretpostavljaju ništa od svega ovoga, koji ne vjeruju ni u jednu od ovih predstava ali ih koriste kad im ponestane riječi a tako očajnički hoće da budu pisci.


From On a Clear Day - University of Queensland Press 1992; an ETT Imprint book since 1997.

rat je imenica kao i mir. uranij je imenica kao i stolica. plutonij i znojenje
obje su imenice i svaka ima po tri sloga. radost i teror također su imenice.

divan i ingeniozan su pridjevi. oni dodaju informaciju imenicama, npr. divno znojenje, ingeniozni uranij.

sporo, brzo, iznenada, hrabro prilozi su i glagole čine zanimljivijim,
npr. oni su se raznijeli hrabro.

oni je zamjenica i zauzima mjesto imenice. Kao ti, mi, on, ona, nas, njih.
Svako koga znaš može biti zamjenica.

i je je veznik i kao takav povezuje sve skupa u jedan dugi rečenični lanac.
ali u nekim situacijama savjetuje se da se i-ovi zamijene serijom tačaka.

From blowing bubbles in the 7th lane - FAB Press 1988.