SOFIA JANNOK

Sofia Jannok je pevačica, pesnikinja i kompozitor. Rođena je pre dvadesetpet godina u Švedskoj (Gallivare). Pripada narodu Sámi (Laponci) koji danas naseljava oblast severne Švedske (provincija Lapland), Norveške (provincija Finmark), Finske (provincija Lapi) i poluostrvo Kola (Rusija).
Laponci govore jezikom sámi koja pripada ugrofinskoj grupi jezika. Pesme koje izvodi Sofia su mahom izvorne pesme njenog naroda (yoik).
Tokom proteklih nekoliko godina nastupala je širom Evrope sa svojom džez grupom, The Sofia Jannok Trio. Dobitnica je više muzičkih nagrada, poput nagrade The Gevalia Music Award, koju dodeljuje Kraft Foods Nordic mladim, talentovanim muzičarima.
Da bi imao potpuni ugođaj, bitno je da čitalac Balkanskog književnog glasnika čuje njen glas, i jezik kojim ona peva. Dakle, njene tri pesme, istina, u skraćenim verzijama, vam poklanjamo ovde, ovde i ovde.
Ukoliko ste zainteresovani, možete pogledati i njenu stranicu, sa koje možete naručiti i CD sa poezijom koju Sofia Jannok peva.

ЋИРИЛИЧНА ВЕРЗИЈА
 


Mesečevo dete
Mesečevo dete
Ima kožu glatku kao svila
Tako bledu, gotovo belu
Boje mleka
Njena kosa se sliva
U zlatnim prelivima
I osvetljava noći
Mračne i hladne
Njen smeh je tih
Osmeh blistav
A pogled njenih očiju
Pleni
Mesečevo dete
Hoda kroz vazduh
I donosi svetlost
Dušama napaćenim
Mesečevo dete
Odlazi?
Zašto mesečevo dete
Odlazi?
Kada dolazi
Ona peve pesmu
Melodije vesele
Koja odjekuje dugo, dugo
Svi koji su joj blizu
Žele da je zagrle,
Željni njene lepote, toplote
I ljubavi
Ali put ka njenom srcu
Zatvoren je
Noć joj je prijatelj
I dan kada svane, nje više nema
Ona je ta
Koja odagnava tuđe strahove
Ali ko će njene
Mesecom osvetljene suze
Da obriše?
Mesečevo dete...
Zašto odlazi?


Pođi sa mnom
Pođi sa mnom, krenimo na put
Putujmo da vidimo svet
Život ti može izgledati mnogo lakši kada
Samo stojiš mirno ispod oblaka
Ali, razmisli, putevi ne bi postojali,
Niti bili vidljivi,
Da se naš narod nije stalno selio.
Napravi mesta za svet
Napravi mesta, prijatelju
Napravi mesta za život da se ne kaješ posle
Kada vreme isteče
Pođi sa mnom, krenimo na put
Putujmo da vidimo svet.
Pođi sa mnom, krenimo na put
Pođi sa mnom sad i otićićemo
Daleko, daleko
I samo posmatrati svet.
Iako ti je možda teško da se pokreneš
Veruj, biće sjajno kada najzad kreneš
Vetrovi te nose sve dalje
A to je najbolji lek za svakog
Napravi mesta za svet
Napravi mesta, prijatelju
Napravi mesta za život da se ne kaješ posle
Kada vreme istekne..


Bakini štenci
Moja baka je imala četiri šteneta
I nikako nije mogla da ih razlikuje
Onda je svakom od njih stavila končić oko vrata
Plavi, žuti, zeleni, crveni.



Vrelina

Zlo se vatrom igra
Peče njegov užareni ugalj
Opasno je to
Opasno
Loše kao kad sam ja nestrpljiva

Vrelo kao kad vatra oplji kožu
Vrelo kao kad hodam po užarenom uglju

Vrelo mi je pod stopalima

Gore mi đonovi cipela
Gore kad nisam oprezna
Opasno je, opasno
Ostaju opekotine kad
Prolaziš kroz vrelinu.




U naručju noći

U daljini čujem san koji se približava
Kroz maglu noćna pesma se čuje
Sporo se spuštajući, kleči kraj mene
Svetla noć peva svoju pesmu

Topli vetar mi nežno
Miluje lice

Ja sam gost, gost u naručju noći

Najdraža noći, pusti me da spavam
Jer ne mogu više da podnesem
Svetlost Sunca
Molim te, pokrij moje osetljive
Plave oči
Jer ni one više ne mogu da
Podnesu svetlost dana

Ja sam samo gost, gost
U naručju noći.




Novogodišnja noć

Lepo obučeni ljudi sede za stolom
Neko je ustao da održi zdravicu
Ne mogu da nas vide kako dolazimo
Niti do njih dopire naše magično raspoloženje.

Sveće gore sporo
Hoćeš li da plešeš sa mnom?
Orkestar svira samo za nas
Prava elegancija

Pre nekog vremena bila je noć
Prizvao si duhove i oni su došli
Oboje sada znamo da su bili u pravu
Kada su ti se odazvali
Na poziv mog imena

Atmosfera ljubavi možda ne postoji
Teško je verovati u ono što ne vidimo
Ali crno na belom ne može da se ne vidi
Mnogo više od vazduha je između nas

Zajedno poslednje noći u godini
Tvoj poljubac, dodir neba
Za trenutak, svet je bio samo naš, najdraži
Suviše lep da bi bio laž

Sjajno crvenilo je sada plavetnilo
Više nisi moj, što me čini tužnom

Novogodišnja noć, sa svim svojim sjajem
Vatrometom i blistavim plamenovima
U srcu ću uvek čuvati našu noć

Čak i kad se vratim severnom snegu.




Srce zvezde

Srce zvezde, moje srce zvezde
Uvek toplo, uvek blizu
Srce zvezde, moje srce zvezde
Kada pozovem svoju zvezdu
Ona zaista dođe!




Morski gnjurac

Krik morskog gnjurca najlepši je zvuk
Blistavo čist zvuk

Moj deda je bacao svoje ribarske mreže
U jezero Vuolvojavri
Svake noći sem nedeljom

I kad je u jedno rano jutro izvukao mreže
Našao je malog morskog gnjurca
Smrtno ranjenog

I čuli smo njen
Plač svake noći
Plač za njenom drugom polovinom

Gnjurac plače
Gnjurac oplakuje svog dragog.




Orao

Orao gore, visoko na nebu
Širi svoja krila
U susret zagrljaju belih oblaka
Gore, visoko na plavom nebu
Iznenada, hladni severni vetar mu promeni pravac.

Orle, zgrabi moju dušu
Ukroti severni vetar
Ne mogu te dostići
Ali pazim
Da mi uvek budeš u vidokrugu
Na nebu života ponosan si i lep

Kad si doleteo na moje nebo
Sve plavo se pretvorilo u crveno
Kada si blizu, sve stege u meni
Popuste
I puknu
I kada se pojaviš
Pepeo u mojim grudima se pretovri u toplu vatru
U ognjište

Kada doletiš na moje nebo
Sve plavo postane crveno.




Toplina

Ispod zvezdama osvetljenog neba
Ostavljam tragove
Dok severno svetlo
Pleše iznad

U okrilju tišine
Moje disanje glasno odzvanja
I nešto mi došapne
Da mi stižeš

Drži me za ruku
Pomazi me po obrazu
Šapni mi najlepše reči
Nežno me teši
Budi topao, da se ne smrznem
Pevaj mi pesmu...

 

Copyright © by Sofia Jannok & Balkan Literary Herald – BKG, 2007.
Prepared and translated by Danijela Jovanović and Dušan Gojkov, 2007.

Nazad