Je li moguće biti filantrop i mizantrop i biti izrazito tolerantan i netolerantan, i to sve u isto vrijeme i sve u jednoj osobi? Jest, ako u vama čuče dr. Jekyll i gospodin Hyde.

Postoje dani kada ste posve ljupki, sretni i društveni. Vaši prijatelji tada obožavaju biti u vašoj blizini jer znaju da će se nasmijati, opustiti, napričati i posve uživati u ugodnom društvu. Platit ćete kavu, čaj, večeru, počastiti ih komplimentom, saslušati, savjetovati, bodriti, ubaciti koji novčić u šešir uličnih svirača i činiti sve što se od dobre osobe i iskrenog prijatelja očekuje. To su oni dani kada vaša energija naprosto mami. Tada ste pravedni i teškoga srca slušate o svjetskim nepravdama, ljudskim tragedijama i prirodnim katastrofama. Volite ljude, volite životinje, more, zalazak sunca, cvijeće, šetnje u prirodi, kupovati darove, umjetnost…..volite slušati, volite gledati, volite disati i naprosto živjeti. Lijep je to osjećaj kada ne možete skinuti osmjeh s lica, kada imate vjeru u sebe, u budućnost, u ljude i kada želite zagrliti cijeli svijet. No, ponekad neka zlosretna, trivijalna sitnica može posve pokvariti vaše divno raspoloženje, izbaciti vas iz takta i tada promijenite boju, namrgodite se, zaboravite na ljupkost, toleranciju, pravednost i …..dobro došli gospodine Hyde!

Nitko nije uvijek sretan, život je naprosto tako uređen. Kako postoje dani kada se dobro osjećate, tako postoje i dani kada se loše osjećate. Dani kada ne želite izlaziti van iz svoja četiri zida, jer naprosto ne možete podnijeti ljude. Ne želite ih vidjeti, ni slušati. Mrzovoljni ste, namrgođeni i najbolje se osjećate u društvu sebe same , dapače, uživate u toj samoći. Ako kojim slučajem morate izaći među ljude, onda s nevjericom gledate te kradljivce, nemilosrdne kradljivce vaše volje, vaše energije i osjećate slabost, tjeskobu i akutnu potrebu za bijegom, jer vi naprosto ne podnosite nikoga osim sebe. Ljudi vas i dalje vide kao onu ljupku osobu, a vi se zapravo osjećate kao troglavo čudovište koje samo čeka da krvoločno skoči za vrat svojoj prvoj žrtvi. Vaš oduvijek simpatični humor postane zajedljivi sarkazam i svaki vaš pogled, svaka vaša riječ, svaka vaša kretnja odiše cinizmom. Ne želite vidjeti sunce, zamračite prozore i živite u samo vama ugodnoj polutami. Crno, kao i svakom istinskom vampiru, vam u tom trenutku najbolje stoji. Kada na vremenskoj prognozi za sutra veselo najave sunce, vama se cijelo biće od užasa strese. Prema svjetskim nepravdama, ljudskim tragedijama i prirodnim katastrofama, koje su vam donedavno na srce teško padale, sada osjećate apsolutnu ravnodušnost. Jer vi naprosto ne osjećate ništa osim ogorčenosti.

Tih dana, kada mrzovolja i ogorčenost u vama prevladaju, možete čuti vašeg unutarnjeg gospodina Hydea kako pjeva dr. Jekyllu:

Everywhere I look you're all I see,
just a fading fuckin reminder of who I used to be!

I tako, iz dana u dan, dr. Jekyll i gospodin Hyde žive u savršeno izbalansiranom suživotu u jednoj te istoj osobi. Ali ne bojte se gosp. Hydea, on je dio vas. Bez njega, paradoksalno, ne bi bio moguć ni dr. Jekyll, jer tko bi drugi, ako ne vaš unutarnji gosp. Hyde, bio sposoban podnijeti svu težinu života i nemilosrdne stvarnosti. Dr. Jekyll je, iako dobar, pomalo nespretan, nesiguran, slabašne konstitucije i preosjetljivog želuca za nedaće svakodnevnice. On je s nama kada smo bezbrižni, kada život teče glatko, a teče glatko tek nakon krvoločne borbe nemilosrdnog gosp. Hydea s nemilosrdnom stvarnošću svakodnevnice. Za razliku od dr. Jekylla, gosp. Hyde ima dostatnu energiju, ustrajnost, tvrdoglavost, odlučnost, debelu kožu i karakter da podnese sve naše neuspjehe, razočaranja, padove i patnje. Kada padnemo upravo nas on svojom žilavošću digne na noge. Zato zahvalite gosp. Hydeu što dr. Jekyll tako dobro živi i oprostite mu njegove povremene vampirske epizode.

S jedne strane poznanici vas znaju kao onu dragu, društvenu osobu, uvijek nasmijanu, veselu, ljubaznu i pravednu, a s druge vas strane vaši najbliži znaju kao mrzovoljnu, ciničnu, često namrgođenu osobu, osobu koja ovu svoju drugu stranu ima potrebu skrivati? Da, pogodili ste. I vi patite od sindroma dr. Jekylla i gosp. Hydea. No, ne očajavajte, niste sami. U svima nama čuči po jedan gospodin Hyde.