Halina Poswiatowska
rodila se (kao Helena Myga) 9. svibnja / maja 1935. godine u
Czestochowi, a umrla 11. listopada / oktobra u Warszawi. Za
ovu pjesnikinju karakteristično je da je od najranije mladosti
kao težak srčani bolesnik veći dio života provela po bolnicama
i sanatorijima. Tako je i upoznala svog budućeg muža Adolfa
Ryszarda Poswiatowskog, koji je također bio srčani bolesnik.
Vjenčali su se u Czestochowi 30. travnja / aprila 1954. Poslije
dvije godine braka, a imala je jedva 21 godinu života, ostala
je udovica. Godine 1958. Poswiatowska je otputovala u SAD, gdje
je imala kompliciranu operaciju srca. U Americi ostaje još tri
godine pišući i studirajući na Smith Collegu u Northamptonu.
Vraća se zatim u Krakow, radi i studira istovremeno na Jagiellonskom
Sveučilištu. Ali, ubrzo će, poslije još jedne neuspjele operacije
srca u Warszawi i umrijeti. Pokopana je zajedno s mužem u rodnoj
Czestochowi.
I tu, zapravo, počinje moje duhovno, lirsko poznanstvo s ovom
pjesnikinjom. Naime, radeći u Warszawi kao lektor (jednog od
ovih naših jezika), a bilo je to u teškom za mene, i ne samo
za mene, periodu, izmedju 1991 - 1999. godine, kad god smo imali
vježbe prevođenja, a ja studentima, osobito studenticama, jer
njih je bilo najviše, ostavljala na volju izbor teksta na kojem
ćemo raditi, njihova odluka gotovo uvijek je bila: Halina Poswiatowska.
Tako sam je i ja upoznala i zavoljela. I shvatila zašto je moje
djevojke vole. Bila im je u svakom pogledu bliska.
Halina Poswiatowska debitirala je 1956. godine u Gazeti Czestochowskoj.
Prva njezina zbirka poezije - Bolesna himna - pojavila
se godinu kasnije i odmah je skrenula na sebe pozornost kjniževne
kritike i publike. Objavila je još tri zbirke poezije: Današnji
dan (1963), Oda rukama (1966) i Još jedno
sjećanje (1967). Posmrtno je objavljen njezin autobiografski
roman: Pripovijest za prijatelje. Glavni motivi njezine
poezije, i proze, su, razmljivo, ljubav i smrt, koji se uzajamno
prepliću. Poezija Haline Poswiatowske predstavlja studiju ljudske
prirode, žene koja čezne za ljubavlju i koja je istodobno svjesna
svoje smrti.
Na pjesnikinjin rođendan, 9. svibnja 2007. godine, u njezinom
obiteljskom domu otvoren je Dom Poezije.
Marina
Trumic
