| |
NA
TEBE MISLIM, ŠPILJO U GLAVI
Tamo
…
~
pod nepostrugani vosak ući, ~ u slobodni utisak udahnuti
neprirođenu dušu; ~ u praznu se špilju useliti, u stihokop; ~
k večernjoj rijeci, ~ pod šutljivu zastavu.
~ sasvim blizu njenog tijela ponirati; u ujed, samoću; ~ u zmijski
se svlak uvući, u njegov tinjajući gaz, u ovčju krv; ~ u bajku,
pod njene bijele šapice.
~ preko klesanja trenutka gaziti strahonadu. ~ preko jasnih vokala,
~ preko pijanosti! ~ pod grudnjak … ~ preko brda pelena pod mliječne
svodove. I ~ u jesensku objavu zašumjeti:
~, tješiti treba ovaj svijet bez početka, bez kraja i u njemu
navijati oprugu za tihe tiktaje rijéči, rijéči*
__________
* odjek rijêči (ponekad u špilji glave odjekuje
cijela pjesma, ali najčešće od gluhih zidova ne odjekuje ništa)
Post scriptum
fabula rasa Na maloj bijeloj etiketi, malo
ukoso nalijepljenoj na bezbojnoj vinskoj litrenjači, u tri retka
velikim slovima piše: ŠLJIVOVICA '66. / DRUŽMIRJE* / BEČEVNIK*.
Tu je bocu pristne slovenske šljivovice stihokop čuvao da kad
bude s izmirenima melankolikom i sangvinikom u sebi opet zabasao
tamo – među hipokrence, koji Hipokrenci još nisu ako ne dođu tamo;
dok iz otpisanog svijeta ne budu uistinu tamo, konačno tamo.
Putovanje tamo mora stihokop vjerno slijediti; među
njima i s njima kojih ima i kojih nema, koji će tamo
zasiguno još doći …
Stihokop bi kakav prebrzo iskopani hvalospjev želio zasuti, ali
ne … Još i tako tričav popravak patvorio bi osjećaje plibližavanja
tamo – prema preobučenim zastavama, nanjušenim zemljištima,
promjenjljivim tijelima … Zastavovestiti, geofazi, nekrofili i
drugi bastardi već su progazili dio virovite rijeke, na putu tamo
bili raščupani, ugrizeni, samozadovoljeni, razapeti … Ne bi više
bili isti!
Hipokrensku rijeku treba preplivati sa strahonadom! tu
nema pomoći; nikome (ni sebi) do tamo prijeko stihokop ne može
pomoći; medvjeđa bi ga usluga tamo, konačno tamo – pod
prividno prošivenom zastavom, na razbijenoj staklenoj zemlji,
preobraženog tijela – razapela i kod prvog stiha oslijepila, oslijepila…
(Špilja u glavi, 03. VIII. 2006)
__________
*Družmirje – potonulo selo (zbog rudnika ugljena) u blizini Velenja;
Bečevnik – prezime
36.
špilja, špilja
galeblja Trospolnik Eol se samozadovoljava
harfom – pored otvorene nožnice svijeta.
Iza paravana slanih očiju sine galepka.
Dugim sječivima zareže pod oblake i okovano sunce.
Tamo na stišane porodne vode, tamo na umorna
vesla i neugođene strune nježno dopahuljaju dodiri mraka, mraka.
P. S.
U(z) tu zasnježenost moram dopisati sasvim svagdanju intimnost
milujućeg vjetra: Galeb trpi u jatima, uhvaćen u slobodu tvoga
osluškivanja, osluškivanja.
33.
špilja, špilja
glinena Na tebe mislim, špiljo u glavi.
Grleći se u tebi, dva kamena, krešemo dan i noć (rime na odstojanju),
mrak jedno drugog opsežući. Pod zatamnjenjem prariječi, nad bezdanom
tijela u koje padaš sam, svako jednu glasnicu tresemo. Da li smo
se nas dvoje uopće ikad iselili iz temelja rođenja, iz roja mraka?
Mračnost nas prati iz davne jame, gdje su mamutove kosti led lomile,
a životinjske ga kože topile do rane da smo mogli pretke na sagove
proljetnoga cvijeća položiti; gdje su nam vrhovi dojki tijela
šarali, krvavi jeleni donosili sreću u lovu i figurice od rožine.
Da li je pečena glina zadržala dovoljno uhvaćene krvi, krvi?
P. S.
I zavezala usta vjetrovima, vjetrovima?
31.
špilja, špilja
gluhonijema (očima pjevana) Kamen
nikad nije sam, uvijek su dva kamena; u paru zagrljeni, u
svijetu gluhih, slijepih riječi. (Svijet gluhih, slijepih
riječi!)
Dva kamena ne čuju, dva kamena ne vide, dva se kamena zauvijek
kameno vole. (Kameno vole.)
A ako se dva čovjeka jedno drugom pod kožu zavuku, tihi svijet
probude, sjajna kometa postanu. (Sjajna kometa postanu.)
I kada njih dvoje ne bi čuli, kad ne bi vidjeli, kao dva bi se
kamena zauvijek voljeli. (Zauvijek voljeli.)
Takav je ljubavi red, ne ide bez dviju riječi; srce govori glasno,
vani je vrijeme majsko. (Vrijeme majsko.)
Drago si dvoje ljudi riječi draškaju, očima se miluju, ali samo
nakratko. (Ali samo nakratko.)
U druga godišnja doba bez rijéči odlaze, brišu majske staze i
već je među njima tihi kameni svijet, svijet.
P. S.
(Tihi kameni svijet.) |
|