|
crtam staze od školjaka
po tvome trbuhu
ne dopuštam ti disanje,
ne smiješ srušiti svijet
u koji te želim zatvoriti!
bojim
se tvog pogleda žudnje
slomit će me
i vratit ću sve tamo gdje i pripada,
školjke moru
sebe tvome tijelu,
razbit
ću svijet u kojem si samo moj!
Niz bedra mi
cure tragovi tvoje prisutnosti.
Htjela bih prstima vratiti tvoje sokove u moju nutrinu
Ne želim odlaske mogućnosti tvoga ostanka I
dok se mrzim jer sam ti opet dozvolila krađu svoga mira
osjećam toplinu tvojih prstiju
I opet sam kupljena tvojim dahom
I opet u kutu usana osjećam slanost boli
I opet ću skupljati obrise smijeha
po staklima putujućih autobusa
*****
Prepustila
bih te tišini
sprala bih te kišama
utopila te u dubinama
ali
tražim te
tražim
te po srušenim zidovima
u tuđim riječima
Dionizovim svečanostima
vinu, pjesmi, smijehu
tražim
te, a ne želim te naći
darovala
bih te tišinama
ispratila s kišama
ali
ove godine kiše nikako da dođu
****
Uzimam
od nas
samo izmaštanu bliskost
i gradim od nje
zidove nedodirljivosti za svijet oko sebe
***
Oćutjet
ćeš me u mirisu lavande
u okusu zakašnjelih crnih smokava
potražit
ćeš me u zaboravljenim pripovijestima
na dozrelim narančama
srest
ćemo se
mirisat
ću poznato, kao ranije
mirisat ću drugačije
srest
ćemo se
iznevjerit
ćemo intuiciju dodira
i poigrat se nekim riječima lažnog mira i zaleđenih osmijeha
****
Slušam tvoje usnulo disanje i gledam ti u leđa.
Smijem se ironiji i zaboravu
Ruke
te više na pamte
Željela
sam omirisati prošlost.
Još jednom te pobijediti, ili pobijediti sebe?
Još jednom te povrijediti, ili povrijediti sebe?
****
Odričem se povrataka
Odričem se razmišljanja o fatumu i zašto smo ga potrošili
Odričem se traganja za smislom našeg smijeha
Odričem se odricanja zbog nečega što niti ne postoji
****
Hoće li te zanimati
moji strahovi
I zašto se smijem
njegovim riječima
još uvijek
nakon toliko godina?
Hoće li te zanimati
moje priče
o Orfeju i Euridiki,
i kako se okrenuo jer je ipak samo čovjek
jer
bih se i ja okrenula?
Hoćeš
li uvijek samo odlaziti
svom životu
usred noći
kao da te se ne tiču moja buđenja
moji jutarnji rituali u borbi s borama
( koje još ne primjećuješ, kažeš mi
hvala ti na komplimentu, dragi,
ali to samo znači da me baš ni ne gledaš)?
Hoću
li ti zatvoriti vrata
ili ću te pustiti u svoj svijet
kao da nije važno
kao da baš želim samo to?
****
Zašto
ne možeš voljeti mene?
Pitaš me dok se igraš mojom kosom
Zašto
ne mogu voljeti tebe?
Jer
tebe treba učiti riječima
koje će me povrijediti
rasplakati
uništiti
Ja
ti ne znam drugačije
ja ću ti uvijek odabrati njegove oči
pune laži i kurvanjskog muškog prezira
Ja
ću ti uvijek odabrati sebe koja se pita,
koja traži i boji se samoće
a uvijek ostaje sama
A
ti ćeš me čekati
igrat ćeš se mojom kosom
onda kad me on ostavi
po stopedesetosmi put
I
pitat ćeš se zašto si baš ti odabrao baš mene
I ostajat ćeš uvijek sam
Pored moje samoće
*****
Ona
ti kuha ručak
Ja ti kuham večeru
Doručak
kako kad
Ako vješto slažeš
Piješ nescafe mocca crvenu
I s mog prozora gledaš zatonsko jutro
I pitaš se što ćeš ručati danas
Ako
si previše laži potrošio
Onda piješ crnu tursku, onako gorču
I pitaš se hoće li večera biti lagana
ili
ću te opet noćas pitati koga voliš
koga samo ševiš
i čija ti kafa ljepše miriše |
