I. dio

Nabrajanje kriterija koji odlikuju dobru pjesmu može biti zastrašujući pothvat. Međutim, postoje neke osnovne smjernice koje prilikom pisanja poezije koriste mnogi autori i usprkos pretjeranoj pojednostavljenosti one vam mogu pomoći razumjeti kako je dobra pjesma pisana.

Većina čitatelja poezije slaže se kako postoje osnovni elementi koje često nalazimo u pjesmama: slika i izraz, ritam, učinkoviti i efektni prijelomi stihova, figure, melodioznost i formalna konstrukcija pjesme. Dobra pjesma ne treba imati sve ove elemente; zapravo pjesma će vjerojatno imati samo jedan ili dva elementa koji će joj dati osnovnu snagu.

Na primjer, William Carlos Williams, jedan od najvećih pjesnika 20. stoljeća, koristio je sliku kao svoj primarni element, dopunjujući ga ostalim elementima. Slijedeći veliki pjesnik Seamus Heaney, dobitnik Nobelove nagrade potencirao je ritam i muzikalnost riječi u svojim pjesmama. I vaša će pjesma zasigurno dobiti na snazi s jednim ili dva navedena elementa – što je prirodno.

Pjesničke slike govore našim osjetilima, budeći snažno osjetilno iskustvo. Mnoge su pjesničke slike vizualne, ali one također pobuđuju osjet opipa, okusa, mirisa ili sluha. Smisao je i funkcija pjesničke slike stvoriti doživljaj novog iskustva za čitatelja utoliko da dobije osjećaj kako je istog i osobno iskusio, a ne samo „slušao“ o njemu. Jedno od najčešćih pravila tečajeva pisanja poezije jest „Pokazati, a ne reći.“ Drugim riječima, nemojte samo ispričati kako ste dobro doručkovali, recite čitatelju da ste pojeli veliku zdjelu pahuljica prekrivenih zrelim plodovima borovnice s brdom svjetlucava šećera na vrhu!

Pjesnički je izraz suprotnost pjesničkoj slici: on je općenit, apstraktni iskaz koji rijetko budi neko osjetilno iskustvo. Zapravo on je najčešće apstraktno iskazana ideja. Da bi pjesnički izraz bio snažan i djelotvoran, potreban je precizan i originalan stil; klišeizirani izraz ozbiljno će narušiti snagu pjesme.

Ritam je temeljni element pjesme s obzirom da omogućava čitatelju kretanje riječima koje se nižu duž stranice. Kako je rekao veliki pjesnik i učitelj Robert Bly ritam poezije, njegov puls, istovjetan je ritmu drevnih plesova, glazbi našeg tijela. Ritam može biti određen ili slobodan; no u oba slučaja potreban je osnovni tok koji će nositi čitatelja kroz pjesmu.

Određena metrika znači da pjesma ima prepoznatljiv, ponavljajući uzorak onoga što nazivamo pulsom. Postoje dvije vrste ritma, jak /naglašen i slab/nenaglašen. U pjesmama dobre metrike ovi se uzorci koriste vješto uz izbjegnut osjećaj pretjerane monotonije ili klišeiziranosti.

Ritam slobodnog stiha teže je opisati, jer se ne oslanja na naglašene i nenaglašene slogove; on jednostavno omogućuje ugodan tijek zvukova koje proizvodi strujanje riječi.

Pjesme mogu imati kratke i oštre ritmove ili pak dugi ritam koji se kroz pjesmu provlači i teče; no naići ćemo često i na pjesme u kojima su sadržana oba ritma.

Dobra će se pjesma odlikovati recima koji će poput oseke i plime pjesmi dati karakterističan tempo.

Općenito govoreći, pjesme stroge metrike ne bi smjele zvučati previše mehanički, a onima pisanim slobodnim stihom i formom u pozadini bi se svakako trebao osjećati ritam.

Izvor: „Poetry Today“
S engleskog prevela: Elfrida M. Mahulja