| Aleja
breza
Metalne šine jedva da se vide.
U
livade obrasli zvukovi lokomotive.
Potezi sunčanim kistom.Tišina.
Na žice slijeću
mlade ptice
Prokletnice
K'o sa nevinih bukvara.
Arbeit macht
frei
Natpis na vratima nemogućeg sjećanja.
I breze….
Haiku
o prolaznosti
Voda
Smjerno napušta spužvu
Briše potrošenu kredu.
Tango
Arđentino
Jedan ples
se pjeva u tišini
Tango Arđentino
I na oči maskare skrivanja
I sunce bježi za korak
Gejšin korak
Rekao bih.
Pijani su orkestri strunama žicali
Sa usana ruž skidali
Sparinu tajna raspirivala
I urlik mase skoro da se čuje.
I bore se za nas i bogovi i đavoli
Još nas ubili nisu
Pod mrežom me ljubiš
Budiš
Jednu želju što se u tišini želi
Tango Arđentino.
Duhovi
Vjerujem li
dovoljno da čujem
Glasove neživih na putu za nigdje
Potiljak
Leden poput sibirske zime.
Krećem li se dovoljno da odagnam
One iste od kojih jesam
Dublin
Jedne zimske noći
I sva druga mjesta u kojima se umiralo
I sva druga mjesta u kojima i ne mora padati snijeg.
Vjerujem li
dovoljno da vidim
Odbjegle duše od sirove kože
Slova od pijeska
Njihovu želju ludu.
Htjet će me
braniti.
|