Ante Pancirov
Ante Pancirov, rođen 01. listopada 1975. godine u Šibeniku, Hrvatska. Od 1993. godine studirao na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a od kraja 1996. godine profesionalno se bavi novinarstvom. Objavljivao u većini hrvatskih dnevnih novina kao što su Večernji list, Jutarnji list i Slobodna Dalmacija, ali i u mnogim drugim redakcijama među kojima i Arena, Metro, Business.hr, Novi tjednik, Šibenski list, Radio Ritam, Županijski radio Šibenik, Heroina Nova, Obzor, Zadarski list i drugi. Objavljivao tekstove i na internetu, i to na web portalu Javno.hr, uglednom beogradskom webu E-novine, Zbrdazdola, Poezijaonline.com, Gamad.hr, Konture.com itd.
Najveći dio profesionalnog života proveo u Šibeniku ali nekoliko godina odradio i u Zagrebu. U novinarstvu se specijalizirao za crnu kroniku, ali i druge oblike istraživačkog novinarstva. Trenutno je freelnacer jer je splitska redakcija Glas Dalmacije, za koju je posljednjih nekoliko godina radio, propala zbog bankrota izdavača. Inače, u novinarstvu je prošao sve razine tog posla pa je jedno vrijeme bio i glavni urednik regionalnog Šibensko lista koji je osobno redizajnirao i značajno povećao nakladu tog umalo propalog lista.
Što se poezije i proze tiče, uglavnom je objavljivao na internetu gdje je povremeno objavljivao i nekoliko kolumni (Tuga s juga, XXX, Žila glupača…) . Imao je kratki izlet u slikarstvo i izlagao na jednoj skromnoj izložbi u Šibeniku krajem devedesetih godina prošlog stoljeća.
Trenutno priprema zbirku poezije i proze koju gotovo svakodnevno objavljuje i ažurira na svojim blogovima http://antepancirov.blog.hr i http://antepancirov.blogspot.com . .
 

Ante Pancirov
   

Onkraj kraja

Život mi ovih dana nudi
svoje najbolje voće.
Kao da se biće vrhovno,
želi iskupiti
što mi najbolje godine,
otima armagedon.

Od prosinca 2012.
ne obuzima me strah.
Prije je to podsmijeh.
Nitko od mojih, sutra,
neće se latiti oružja
gore na Har-magedonu..

Rođenje,
u sam sumrak civilizacije,
podjednako je,
prokletstvo i blagoslov.

Život je dar sam po sebi.
A zemlja,
navodno je jedino mjesto,
u svemiru,
gdje dobro i zlo
obitavaju zajedno.

Ne znam je li kraj blizu.
Ali nasmijavaju me
nastojanja rulje da vjeruje,
da smo upravo mi
ti presudni,
oni koji će uživo gledati
kako sve odlazi u neku stvar.

Posljednje spuštanje zavjese,
veliki vatromet.
Izostaje bis.
Nema ni aplauza..

Kao da nikad
nije bilo.
A mi smo i dalje,
tako ljigavo
opsjednuti sobom.

Nitko neće plakati
za tim jadnim stadom,
mamurnog pastira.

 

  
Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://glasnik.net
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 2 / 2009. Sveska 21.
Nazad