BORUT GOMBAČ
BORUT GOMBAČ, rođen 12.06. 1962. u Mariboru, pjesnik i pisac. Po profesiji i obrazovanju bibliotekar, od 1990. do 1992. godine samostalni djelatnik u kulturi, a od 1992. zaposlen u Univerzitetskoj knjižnici Maribor. Član Društva slovenskih pisaca i jedan od pobudnika i organizatora Slovenskih dana knjige u Mariboru (Kad te napiše knjiga), dobitnik Glazereve listine 2006., nagrade za vrhunska dostignuća na području literature grada Maribora.
Samostalne književna djela: Največji časopis na svetu , naklada DZS, 1993, Prostorček in Minutka / Prostorčić i Minutica, Aristej, 1997., Razblinjene dlani / Rasplinuti dlanovi, naklada Subkulturni azil, 2004., Velike oči male budilke / Velike oči male budilice, Aristej, 2004. (knjiga je nominirana za Desetnicu, nagradu Društva slovenskih pisaca na području književnosti za mlade za razdoblje 2001. – 2004. i za nagradu Večernica, časopisa Večer i revije Otrok in knjiga / Dijete i knjiga).
CD: Razpljuskane šipe / Raspljuskana stakla prozora (songovi u izvođenju grupe Cantorana, uglazbio Vasko Atanasovski), snimljeno u studiu Radia Maribor, 2003.
Koautor u knjigama: Dvadeset drugih (zbornik nagrađenih mladih pjesnika Goranovog proljeća 1985.), Zgodbe / Priče 1990. (Mala Čufareva knjižnica: 18), Trampolin (internetski roman, Študentska založba, 1999.), Peti letni čas / Peto godišnje doba (sto naj svjetskih pjesama za mlade, naklada Rokus, 2001.), Kdaj ste umrli? / Kada ste umrli? (priče i nezgode slovenskih pisaca za mlade, naklada Franc-Franc, 2005.).
Kazališna djela: Nova notranjost / Nova unutrašnjost (u triptihu pod zajedničkim naslovom Zanke male fantastike / Zapletaji male fantastike su i dva jednočinska djela Davida Ivesa Davno tega, daleč stran / Jednom davno, negdje daleko i Univerzalni jezik), SNG Nova Gorica, premijera april 2006.
Radio drame: Nova notranjost / Nova unutrašnjost (nagrađena na natječaju Radia Študent i revije Literatura, 1991.) Vžigalica v snegu / Šibica u snijegu (nagrađena na natječaju Radia Slovenija i odabrana za Festival Prix Europa, Berlin, 1997.), Gluha gora (emitirana na Radiu Slovenija, 1998.), Skozi zaprta vrata / Kroz zatvorena vrata (nagrađena na natječaju Radia Slovenija, 1999.).
Za kazalište lutaka: Kdo je navil rumeno budilko / Tko je navio žutu budilicu (nagrada na natječaju za kazališta lutaka Klemenčičevi dnevi / Klemenčičevi dani, 1997.), Ela na otoku Kigani, 1999., Rojstni dan / Rođendan, Kazalište lutaka Maribor, premijera lipanj (juni) 2004.
2002. godine pjesme za literarno-plesnu predstavu Mojce Babič Kurbus Zaprta vrata / zatvorena vrata (EST Dance Company)
1997. godine za priču Skrita kamera / Skrivena kamera, nagrada časopisa Dnevnik, natječaj za vinjetu,
1999. nagrada za priču za djecu O Capiju in mačji hrani, natječaj Radio Slovenija,
2000. nagrada za priču za djecu Pinkponk, natječaj Radio Slovenija,
2001. nagrada za priču Minus, natječaj za kratku prozu Radio Slovenija,
2002. nagrada za priču Skrivnost lebdenja / Tajna lebdenja, natječaj Radio Slovenija.
Original možete pročitati ovde


RASPLINUTI DLANOVI

 

 

KAO SVE SIPKIJI PIJESAK

Kad bi se stopalo prilijepilo na pločnik,
kad bi se ruka zaustavila u vlastitom gibu,
kad bi se zrak u plućima skupio u vakuum,
kad bi se srce zaustavilo u jedan jedini otkucaj…

Kad bih se iznenada zaustavio i postao truplo…

Ne – truplo!
Ono vječno pliva u živom jezeru truljenja
i ni za tren ne utone u kamen.

Kad bih se iznenada zaustavio i postao kamen…

Ne – kamen!
On duboko u sebi drhti i diše,
i ni za tren ne umre u nepokretnost.

Kad bih se iznenada zaustavio
i uistinu postao nepokretnost,
nepokretnost
koju se ne da opisati ovim treperavim riječima,
neopisiva i nepredstavljiva nepokretnost,
viša od najviših misli,
dublja od najskrovitijih snova moje materijalnosti…

Kad bih se iznenada zaustavio
i sav se zgusnuo u sada i ovdje,
trenutak bi kao sve sipkiji pijesak
duge sate sipio u mene
i moj bi se usputni pogled na kolodvorski sat
ukočio kao njegova treća kazaljka,

okomita
kazaljka što strmo tiktaka
prema izgubljenom središtu brojčanika.

KAKO DUBOKO

Čuješ li kamen bačen kroz kamen?
Stablo
što se kotrlja pod korom?
Mahovinu
što se topi u mahovinu?

Prag
koji tone u sebe
možeš prijeći samo korakom kraćim od koraka.

Čujem te
kako beskonačno dugo brojiš do broja jedan.

I kad s tijela bježiš u gib svega
nikad s mjesta ne pomakneš,
jer se kreće to
što nisi ti.

Čuješ me
kad ti šuteći otvaram usta
da možeš dugo šaptati u noć:

kako duboko pada suha kiša!

ROĐEN SAM

Kad mi glas zajaze zatvorena vrata.
Kad ih otvorim

i

pljusnem
u zid,

kad razrušim,
posiječem
ili odgurnem.

Kad razgrnem najprozirniju zavjesu,
kad odgrnem najudaljeniji zaslon
i nestanu udaljenosti.

Kad se prostor
u kojem se nalazim
pretvori u razmjere moga tijela.
Kad se zagledam u nutrinu oka.
Kad se razlijem i ižežem.
Kad iščupam i posljednji živac.
Kad rasijem tvrdoću lubanje…

Kad preglasim zadnju riječ
i postavim se, šuteći, na upražnjeno mjesto.

LIST

Žarko žut,
nečujnim što ga zapisujem,
s najtamnije grane otrgne pogled
i u razbijenom ga oknu trenutka
uhvati jesensko nebo nad mojim okom.

Žarko žut
i beskonačno lagan
ni ne dodirne kožu na mojoj ispruženoj ruci,
nego jednostavno zapliva kroz meso i kosti.

I kada se u tri popodne
zaustavim na pješačkom prijelazu,
zagledajući iznenađeno rasplinute dlanove,
nitko me ne pokušava odgurnuti s puta.

Teške mi cipele u laganim sinkopama
putuju kroz tijelo,
aktovke pune vodikovih balona
otvaraju mi se u plućima,
probadaju me meko zatvoreni kišobrani,
kao da sam kiša podvodnog oblaka.

DUBOKO KAO

Riba u plućima
vrcka se,
uvija
i obrće.

Otvaram usta,
taj nijemi otvor u meso.

Otvaram usta.
Otvaram usta.
Kad se

otvorena zatvore

u krug
neprodušno pokrije me nebo,
duboko kao školjka uha.

 

Copyright © by Borut Gombač & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.
Sa slovenačkog preveo Željko Perović
Original možete pročitati ovde

Nazad