AVGUSTOVSKE,
APRILSKE, OKTOBARSKE... FEBRUARSKE PJESME
Predvorje
smrti
jutros su brodovi isplovili iz luke
u moju odbranu niko neće stati
još koji čas i
prepuštena biću
zapisničarima moje nagosti
na tvojim vratima
zakucaće glasnik
s viješću o onome što tek desiće se
nudeći ti vremena dovoljno da zakasniš
na meni valovi
umiraše
u grupama iščezavaše ogrezli u bijegu
iz mene šapat
svih krajeva svijeta
osvajačima tajne otkriva
raširena sam nalik
obali
poda mnom kreveti
cvile
- ne biram položaj fetusa
da zaspala bih
zamršenih čula
će me izvesti
pred kupce slutnji
čežnjom da ne procurim
i pločnike tjeskobnosti ne zavedem
riječi moje mene
ne obavezuju više
riječi mojih mene će osloboditi
prije mraka i novog zločina
11.
avgust 2004.
14:03
U
sumraku krokija
valjali bi
cipele iza vrata složiti
lavandom tavanicu premazati
suprotnim meridijanima
se okrenuti
bez bojazni da li smo sve iskusili
češće
pješačiti
zaronjene glavu u mjesečev sjaj
sve napustiti
30.
april 2005.
01:07
Mirno
kao na pogrebu
strugali smo ježeve za zimnicu
satima
da nas je iko upitao
onda
kako smo život proveli
zagrmjeli bi
- strugajući ježeve
manje bi upućivali
ka izmišljenim skrovištima
nadajući se idućem ljetu
i njihovom nagonu za preživljavanjem
zaranjali smo
dublje od svjetlosti
u neosjetljivost za nadzemno
koja oduvijek ispod nas kipi
dosta puta jedva
smo uspjeli
vazduh ugurati u pluća
toliko ga je nestalo
da smo povjerovali da kraj već je stigao
i bilo nam je mrsko što on nije bjelina
nepregledna omama
ujutro
sam te pronašla
na terasi kako se njišeš
rekao si mi da ja više ne spavam
nego ronim
varam te s ježevima
imam
oči pune valova
koji noću zapjene sobom
po tvojoj koži
odomaćivale su se bodlje
pričekali smo
da okrene na buru
i vratim te u more
15. oktobar 2005.
01:07
Nesanica
zbog prvog čovjeka
koji je dolazio u našu kuću
kada su mi rekli da je umro
nijesam izgubila apetit
zbog drugog
postala sam ubijeđena
da svi ćemo ustvari glupo umrijeti
treći slučaj me
razbijesnio
te sam bila namjerna
ne obazirati se dalje na takve stvari
ali peti je bio
mnogo tužan kraj
šesti ujed ajkule
s kojom se i sada potežem
da vrati mi ono što joj ne treba
sedmi
je ostao samo sedmi
ništa mi nije bio
ništa uradio
ništa pametno pokazao
tek listu produžio
svima koji će odskočiti
tamo gdje ih više ne pratim
tamo odakle uspavljivati
me ne mogu
11. februar 2006.
00:54
