|
Velika vrata odjekivala su muklo, bučeći poput
udaljenog ropota rasplodnog bika, sapetog od snage i drhtavog
od daljine. On oslušne, nesiguran da li je čuo kucanje na vratima
ili mu se samo učinilo. Srce mu je lupalo sve češće u grlu, a
osjećao je i bubnjanje pulsa u glavi jutrom dok su ostaci sinoćnjeg
pijančenja još kolali tijelom pretačući se iz krvi u limfu i iz
limfe u onaj nevidljivi oblak mamurluka koji je Bodler zvao splin.
Oslušne
ponovo. Nevjerovatno koliko jebenog mira treba čovjek da izvuče
iz muda da bi se ponovo u ogledalu jutrom pogledao.
Problem
je brijanje. Zašto se gledati jutrom u ogledalo, ako
ne zbog brade? I kakvo je to pitanje? Jebem ti...” Sad nije bilo
nikakvog dvoumljenja. Neko je zaista kucao na vrata. Mrzi ga da
mu neko kuca na vrata, jutrom ili s večeri, svejedno... Ne može
to ni na šta dobro da izidje. Sva iznenadjenja su loša, tu je
lekciju vec davno naučio.
Odvuče
se do vrata pored hrpe uspomena, groblje izgubljenog vremena u
sobi i predsoblju.
Pred
vratima je stajala kada za kupanje. Bijela, emajlirana, caklila
se u polumraku stepeništa. Nije bila položena na sve četiri metalne
noge, nego uzdignuta uspravno opirući se o samo dvije noge, tako
da je čep uglavljen u cijediljku u vrhu dna kade stajao u visini
njegovog nosa. Iz rupice u čepu lebdio je lančić od niklovanih
kuglica pričvršćen drugim krajem o najvišu stranu kade.
Káda
je bila do vrha puna vode, ali voda se nije izlivala nego se površina
mreškala stojeći vertikalno ispred njegovog lica i tijela.
Jebem
ti vodoravnost – pomisli gledajući bijelo u namreškanu površinu
vode koja se protivila zakonima zemljine teže. Površinom vode
počnu tada da se ispupčuju sljedeća slova, riječi i rečenice:
"Lazar
začuje nešto poput udara papira u kist vjetra, ispred lica mu
promače drveni ukras boje pijeska. Vrata i šljunak. I noć. Kao
najblještaviji odraz sunca u talasićima na površini vode. - Ustani,
Lazare - neko reče... Tvoja ruka miluje svjetlost. Vidi Lazare.
Ispod svake riječi crni korijen. Iščupaj ga i čaj napravi. (22.
04. 2006.)"
Lazar
se okrene u mjestu i gurne vrata snažno petom, začuvši iza sebe
prasak gvozdenog zuba brave, koji je uskočio u svoje ležište u
drvenom okviru vrata. "Shit", promrlja sa jakim
američkim akcentom.
|
