| |
Bacio
Ali Baba kamen na babu i ona se opruži svom dužinom puta
masom na vreli perzijski pijesak.
Poskočio Ali Baba od sreće, ali baba je još uvijek bila
živa.
Ali Baba je dotrčao do babe, pograbio onaj isti kamen i
još jednom je udario po glavi.
Ali baba je još uvijek disala.
Ali Baba je uzeo uže, omotao ga oko vrata uboge babe, zavezao
čvor i podigao je na žilavu granu jednog baobaba.
Ali baba se ugušila nije.
Ali Baba je naručio mastan kebab, popeo se na baobab, razjapio
babina usta i ugurao punu zdjelu zajedno s kebabom ne bi
li se ugušila.
Ali baba je sve to, čak i terakotu, pojela.
Sutradan odvede Ali Baba babu na groblje i stade joj pričati
priče o smrti, o Dženetu i vječnom životu u njemu. Možda
baba usne smrt, a što se babi snilo to se babi htilo, i
ode baba na onu stranu.
Ali baba nije čak ni spavala, već je samo drijemala.
Došlo je bablje ljeto, a Ali Baba je još uvijek smišljao
načine kako ubiti babu.
Rano izjutra otišao Ali Baba i vratio se s tri tone lana.
Dao je babi lan da ga tare da joj brže prođe dan, da se
nakupi što više dana i da umre od starosti.
Ali baba je još življa bila.
A onda se Ali Baba dosjeti da će možda umrijeti od brojanja
pa joj je dao ogledalo i pregršt žaba da baba gleda sebe
u ogledalo i da broji babe i žabe.
Ali baba postane i pametna i ostane živa.
Dojadilo Ali Babi već sve ovo pa se sjeti da po onoj staroj
«tko o čemu, baba o uštipcima» pošalje babu u selo neka
dosađuje okolo možda je netko od muke uspije ubiti.
Sutradan babe bilo nije. Prekosutradan babe još uvijek bilo
nije. Prođe mjesec dana od babe ni članska iskaznica mjesnog
babinjaka.
Kad je Ali Baba pomislio da se baba nikada neće vratiti,
jednog babaroga-daya iz smjera gdje sunce zalazi pojavi
se baba.
I sve bi bilo još podnošljivo da je to bila samo baba, ali
baba i 40 razbojnika…uf!
Ja
bih nastavio dalje, ali baba kaže da sam u sranju nadmašio
samog sebe.
|
|