| GOMILA
JE TRAŽILA KRV
gomila je tražila krv
a mi smo tražili otključani haustor
da se sakrijemo od hladnoće
pljeskom su nagrađivali svaki udarac
a mi smo grijali smrznute prste na kuhanom vinu
zazivali su otvorene rane
a mi smo maštali o mekanom jastuku
na kojemu bi prespavali noć
željeli su tuđe suze
a mi smo se smijali u lice našoj bijedi
i bili sretni
gomila ne poznaje sram
a mi predobro poznajemo strah
tragedija ih zabavlja
a što me održava?
smij se kao što nikad nisi
smij se kao da zaista misliš
KIŠOBRANI
NE ŠTITE OD TUČE I PIJAVICA
njeno tijelo je anđeoski hram
mirišljav i ukrašen
Chanelov mademoiselle ako se ne varam
ili, meni draži, kako ona voli reći
xxxxxx naturale
i naušnica na lijevom uhu prekrivena pramenom kose
ležimo goli na zgužvanoj plahti
i prstima se igram po njenoj glatkoj koži
pridignem se, prekrižim dlakave noge
i ničim izazvan počnem citirati svog omiljenog pjesnika
sjebani ljudi se međusobno privlače kažem
ona nalakćena prvo šuti
a zatim nesigurno kaže
pa ti nisi sjeban
u uplašenim očima ugledao sam čežnju za potvrdnim odgovorom
odgovorom koji bi smirio demone njene sjebanosti
ili moje
nisam imao volju pokvariti lijep trenutak pa nisam spominjao bivše
veze
a nisam imao snage ni lagati
primaknuo sam se k njoj i nježno je poljubio u čelo
nisam imao hrabrosti reći joj
da smo sjebani
kao mali jeftini sklopljivi kišobrani pri nešto jačem pljusku
O PTICAMA
KAO LJUDIMA I OBRATNO
kružili su
iza jezera
iza nasipa
iznad rijeke
njih stotine
kao lešinari oko strvine
crnih krila
nalik na čađu zapaljenog
stiropora ili plastike
dizali se u zrak
i spuštali
i
prekrili su
djelić neba
s ove strane nije me bilo strah
sunce je bilo u ravnini zemlje
bio sam velik
sjena se razvukla
od pločnika
do razvaljenog kontejnera
za plastične boce
i pregaženog goluba
uz rub ceste
|
