POTREBA PRVA, ZA OBJAŠNJENJEM

SHVATAJUĆI BOGA KAO NEŠTO NEOBJAŠNJIVO

Zbog čega priča o zavjerama, i teoretiziranju nad njima, u Bosni nikad nije doživjela neki žestok umjetnički prikaz ili pokaz, barem neku ozbiljnu naznaku dubine istinitosti, nego po općeprihvaćenoj praksi nedostatak potrebe za izričajem ispraćamo u stavu podrazumijevanja, ponekad čak sa osmijehom uz blagi naklon?
Ako bi vam rekli da je sve usmjereno protiv vas, a vi biste u to povjerovali, ne bi vas čudilo to što baš svi pritisci dolaze u isto vrijeme, što se niti jedan od njih ne da direktno dokazati i što je nepovjerenje prešlo donju granicu do krajnje dubine, gdje licemjerjem šminkaju stvarnost, već našminkanu nečijom tuđom istinom-mrakom, neprobavljivim, trulim plodovima neznanja.

NEŠTO

Bosna je samo odraz, dok svađaju se oko jezika, mireći se sa podjelama i iznalazeći načine za zajedničko djelovanje, ali ( - distanca!!), odraz svačega i odraz ničega.

Ili?

MOJA JEDINA

Ponekad zbunjeno
Iščitavajući svoje stare pjesme
Ne znajući da l' pisane su zemlji
Ili ženi
Pitam se gdje su nestale
Zemlja
Žena

I otkud se to pojavih.

A potom bih odlagao izgužvani papir
Zaboravljao.

Ponekad se sjetim
Koliko tih zemalja
Koliko žena bilo je.

Mojih.

Danas, baš nijedna.
Niti zemlja
Niti žena.

San, prvi

Osjećam stid dok pušim cigaretu, no ipak pušim nemajući ni trunčicu utjehe pred kojom bi mogle promaknuti isprike nad dubokom glupošću. Gasim cigaretu u loše ispržen organ izvađen iz utrobe zaklane životinje i nasipam si žesticu, da zamutim vidike, jer perspektiva je ratna i ja bih mogao još da pričam o tome. Zaplićem se u kamatama, razmišljam da li bi bilo bolje da se probudim, dok gledam neko smrdljivo pseto kako mi se približava.
I budim se.

San, drugi

Bog me kao spužvastu lopticu gnječi i pušta, stiska me, iscjeđuje. Dotjeran ostajem par dana, a potom shodno rezultatu, vraća me gnječenju i san se vrti u krug.

San treći

Prvi glas: Pa… Bilo je poprilično interesantno. Oni su došli po mene i onda su me odveli do…
Drugi glas: Uzbudljivo. Skinuli su me s voza i prošetali smo tek dvadesetak koraka, potom tama i…
Treći glas: Ne bih smio da zborim više jer iz ovoga svijeta zauvijek vratiti se kući cilj nam je svima. A svakom riječju razotkrivam po jedno od svojih utjelovljenja…
Prvi glas: …željezničke stanice.
Treći glas: …Svakako bi bilo čudno objasniti nekom prostom mjerom, stoga je bolje šutjeti, ne buditi se.
Drugi glas: …zatim sam dospio ovdje.

U noći, besanoj
Šum krvi i srca pjesma
Nema više snova, svi ukradeni
Čekam
Još jedan novi svijet
Budi se.