1892: César Abraham Vallejo Mendoza rođen je 16. ožujka u mjestu
Santiago de Chuco: velikom selu na visini od 3115 metara nad morem,
u departmanu La Libertad, u planinama sjevernog Perúa. U obitelji
je bilo dvanaestero djece.
1905-1908: Srednju školu pohađa u gradiću Huamachuco.
1910-1912: Radi različite administrativne poslove: u jednom rudniku,
na jednoj plantaži šećerne trske... Namjerava studirati medicinu.
1913-1915: Studira književnost na Sveučilištu Trujillo, diplomirao
je s tezom El Romanticismo en la Poesía Castellana (Romantizam
u kastiljskoj poeziji), objavljena 1915. godine. Surađuje časopisu
Cultura Infantil, časopis koji izdaju prosvjetne vlasti a i sâm
radi u prosvjeti; poslije će raditi na sveučilištu Colegio Nacional
de San Juan.
1915-1917: Prilazi književnoj i umjetničkoj skupini «Norte», na
čijem su čelu bili Antenor Orrego i Eulogio Garrido. Piše mnoge
poeme, koje će se kasnije pojaviti pod imeno Los Heraldos Negros
(Crni glasnici), dok će mnoge od njih objavljivati u novinama,
poput La Industria i La Reforma, u Trujillu.
1918: Čim je stigao u Limu odmah je uspostavio prijateljstvo sa
slavnim pripovjedačom i novinarom Abrahamom Valdelomaram. Dovršava
zbirku Los Heraldos Negros. U kolovozu umire mu majka. Upada u
duboku psihičku i ekonomsku krizu.
1919: Zapošljava se na sveučilištu Colegio Nacional Guadalupe.
Sredinom godine objavljuje Los Heraldos Negros. Piše prve inačice
mnogih poema zbirke Trilce.
1920: U srpnju je u rodnom mjestu Santiago de Chuco, u kojem je
– kako izgleda – bio umješan u silovite sukobe u kojima su se
građani odupirali dvjema bandama, koje su nadzirale grad. Jedno
vrijeme se krije, međutim krajem studenog ga hvataju i zatvaraju
u zatvor u Trujillu.
1921: U veljači ga puštaju na slobodu. Vraća se u Limu. Pripovijest
«Más allá de la vida y de la muerte» (Preko života i smrti), kojom
će mu donijeti književnu nagradu.
1922: U listopadu objavljuje zbirku Trilce, s vidovitim i znamenitim
prologom Antenora Orrega.
1923: U ožujku objavljuje zbirk Escalas Melografiadas; u svibnju,
Fabla Salvaje. U lipnju se ukrcava na brod za Francusku i 13.
srpnja stiže u Pariz.
1924: Nekoliko mjeseci živi vrlo teško. Otac mu umire u Santiagu,
a on sâm je bio podvrgnut teškoj operaciji. Piše različite poeme
u prozi koje će ući u konačnu inačicu zbirke Poemas Humanos i
piše roman Hacia el reino de los Sciris (1924.-1928.). Upoznaje
Vicentea Huidobra.
1925: Radi u časopisu Grandes Periódicos Iberoamericanos. Počinje
suradnju s dnevnikom iz Lime Mundial. Prvi put putuje u Španjolsku,
da uzme novce od jedne stipendije. Doista, Vallejo nije pohađao
sveučilište da studira pravo – kako je predviđala stipendija –
jer se dvije godine kasnije odrekao stipendije zbog neslaganja
s plitikom vlade Prima de Rivere.
1926: S Juanom Larreom izdaje dva brojačasopisa Favorables París
Poemas. Živi s Henriette Maisse. Šalje prva svoja izvješća listu
Variedades iz Lime. Borges, Huidobro i Hidalgo uključuju ga u
popis latinoameričkih pjesnika (Indice de la Nueva Poesía Americana).
1927: U peruanskom časopisu Amauta, objavljuje «Sabiduría», poglavlje
jednog romana kojega nikada nije nastavio. Napustio je redakciju
časopisa Grandes Periódicos Iberoamericanos. Upoznao je Georgette
Philippart.
1928: Obolio je i čitavo ljeto će provesti na selu s Henriette.
Počinje s proučavanjem socijalnih i političkih pojava toga doba
u marksističkom svjetlu. U listopadu posjećuje prvi put Sovjetski
Savez. Vraća se u studenom.
1929: Počinje zajednički život s Georgette. Putuju u Bretagnu,
u rujnu ponovno ide u SSSR. Surađuje s dnevnikom El Comercio iz
Lime.
1930: U madridskom časopisu Bolívar objavljuje članak «Un Reportaje
en Rusia» (“Reportaža iz Rusije”). U srpnju njegovi prijatelji
priređuju novo izdanje zbirke Trilce, s predgovorom Joséa Bergamína.
Vallejo počinje pisati za kazalište, prvo djelo (Mampar) će uništiti,
potom će raditi s još većim poletom (Moskva protiv Moskve i Između
dvije obale teče rijeka). U prosincu, kao komunist, dobiva izgon
iz Francuske i odlazi u Španjolsku. Prekida svaku vezu s peruanskim
novinama.
1931: U Madridu je nazočan proglašenjem Republike, upisuje se
u Komunističku partiju. Za izdavača Cenit piše proleterski roman
El Tungsteno u koji, s neznatnim izmjenama, uključuje tekst «Sabiduría».
Ne uspjeva objaviti svoju pripovjest za djecu “Paco Yunque”; ali
njegova reportaža iz Rusije (Razmišljanja podno Kremaljskih zidina)
imala je jasan uspjeh. U listopadu putuje po treći i posljednji
put u SSSR.
1932: U veljači se tajno vraća u Pariz i uspjeva dobiti dozvolu
za boravak.
1933: Surađuje u časopisu Germinal s nizom članaka pod naslovom
“Što se događa u Perúu?”.
1934: Federico de Onís uključuje zbirku Trilce u svoju Antologiju
španjolske i hispanoameričke poezije. U listopadu se ženi s Georgette.
Piše dramu Colacho Hermanos. Priređuje dva toma kritičkih eseja:
Umjetnost i revolucija i Protiv profesionalne tajne.
1935: Crna godina za Valleja, ne uspjeva objaviti ništa.
1936: Odlazi u Španjolsku i uključuje se u promidžbu na strani
republikanaca.
1937: U srpnju sudjeluje u Valenciji na Kongresu antifašističkih
pisaca. Uvjerio se u ispraznosti i kukavstvo mnogih delegata.
Posjećuje bojišnicu u Madridu. Nakon povratka u Pariz surađuje
u fondaciji Comité Iberoamericano para la Defensa de la República
Española; nu povukao se kada je biten Nuestra España prešao pod
kontrolu Nerude, čija mu je aktivnost uvijek izgledala koristoljubiva
i demagoška. Između rujna i prosinca pregledava stihove napisane
posljednjih petnaest godina, dovršava ono što će se kasnije pojaviti
pod imenom Poemas Humanos.
1938: U ožujku je Vallejo pao u krevet i prebačen je u parišku
bolnicu Clínica Arago, ali nikada nije ustanovljeno od čega je
bolovao. Krajem ožujka (29.) diktira svojoj ženi Georgette: «Bez
obzira koji bio uzrok koji moram braniti pred Bogom, više nego
smrt, imam branitelja: Boga”. Umire u zoru 15. travnja, na Veliki
petak. Sahranjen je na groblju Montparnasse.
|
 |
