Daniel Radočaj, rođen 1979 godine u Puli. Svoje aforizme, poeziju i kratke priče objavljivao po mnogobrojnim kulturološkim tiskovinama širom ex Yu. Dobitnik treće nagrade za kratku priču Iskonovog portala Ekran priče '02 - Zagreb. U suradnji s književnim klubom «Branko Miljković» iz Knjaževca objavio zbirku poeziju «Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta» - 2006.

***

Da li su kvalitetni mladi autori iz Hrvatske osuđeni prije biti prepoznati kod našeg istočnog susjeda nego kod kuće, pitanje je koje se samo od sebe nameće kada u ruke uzmete prvijenac mladog "Puležana" Daniela Radočaja, a koji je svjetlost dana ugledao u Knjaževcu pod okriljem tamošnjeg Književnog kluba "Branko Milković". Riječ je o zbirci pjesama "Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta"...
Kako joj već i sam naziv govori, zbirka prvijenac mladog, svestranog, a usuđujem se napisati i nadasve nadobudnog autora Daniela Radočaja, sadrži četrdeset i četiri izabrane pjesme plus onu "šezdeset devetu pjesmu", a podijeljena je u četiri tematske cjeline.
"Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta" zbirka je pjesama duboko intimnog karaktera koja nas uvodi u nimalo banalan tijek misli i preokupacija današnjeg mladog muškarca koji bi, da je lišen emotivnosti i taktilnosti fluida svakodnevnice kao stvari osjećaja i osobnog doživljaja, bio samo još jedan od mnogih koje ćemo susretati na ulici ili u nekom kafiću i na kojega nećemo obraćati pažnju.
Srećom, Daniel obiluje emocijama. On osjeća, promatra i dotiče svijet oko sebe, kuša ga i opisuje nam svoje dojmove tog kušanja tako blisko i tako pitko da ćemo se za tren i sami naći u svakoj od uloga koju je u stihovima stavio pred nas. Daniel Radočaj nije pjesnik sanjar. Nije pjesnik lirik. On je savršeno budan, lucidni kritičar vremena u kojemu diše i kroz koje kroči otvorenih očiju i probuđenih osjetila, a u kojemu je najvećem broju mladih ljudi, bez obzira provode li dane na fakultetskim predavanjima ili za nekim šankom; sudbina - budućnost jednako neizvjesna s istom tendencijom da ne bude ni pretjerano zanimljiva.
Danielova poezija jest bunt, ali ne agresivan. Njegov je bunt zapravo poput tihog alarma koji želi ukazati na opću rezignaciju mladosti uhvaćene u bezizlaz, u kojemu se pokušava snaći vapeći za pojavom boja u svojoj svakodnevici i pronalazeći ih, najčešće na najtragičniji način - uz pomoć najrazličitijih opijata.
Stoga je i crno-bijeli ovitak kojim se kao u bunilu komešaju stihovi Danielovih pjesama, pravi "intro" u sadržaj zbirke.

Elfrida Matuč Mahulja,
Operativna urednica BKG

 

 

PET O LJUBAVI
(ILI NEČEM SLIČNOM)